preskoči na sadržaj

Osnovna škola Petra Kanavelića Korčula

Login

Iz povijesti škole...

Sedmaši, Razrednica Marina Kalogjera, 1966. godina

(pogledaj album starih fotografija)

Vremenska prognoza

 

Kalendar
« Travanj 2018 »
Po Ut Sr Če Pe Su Ne
26 27 28 29 30 31 1
2 3 4 5 6 7 8
9 10 11 12 13 14 15
16 17 18 19 20 21 22
23 24 25 26 27 28 29
30 1 2 3 4 5 6
Prikazani događaji

Koliko vremena dnevno provodim za računalom?




Tražilica

 

 

Javite nam se!

Imate sliku, komentar, kritiku, pohvalu... Sudjelujte u stvaranju stranica, javite se!

claudia.tarle@gmail.com

Brojač posjeta
Ispis statistike od 17. 5. 2010.

Ukupno: 2063581
Ovaj mjesec: 4717
Ovaj tjedan: 1216
Danas: 83

-

Vijesti iz knjižnice
Povratak na prethodnu stranicu Ispiši članak Pošalji prijatelju
Zeko koji želi zaspati
Autor: Valerija Borić, 13. 5. 2016.

Kako djecu zaljubiti u čitanje? Lako! Počnite od prvog dana i neka čitanje bude prijateljska aktivnost u vašem domu. Pred vama je osvrt na jednu neobično napisanu knjigu iz pera mlade mame, profesorice književnosti, koja zna da je čitanje rješenje za sve probleme. 

Mnogo puta kroz život naletimo na rečenicu „Ono si što jedeš“. Osobno, više se slažem s izjavom „Ono si što čitaš“.

Književnost je jedna od umjetnosti koja me obilježava kao osobu, nastavnicu i majku. Možda zvuči malo pretjerano, ali kad promislim, tako je. Čitav život razvijam svoj osobni ukus u knjigama, razvijam se kao čitateljica i što bivam starija, sve više pažnje poklanjam izabiranju odgovarajućih djela. Sposobna sam satima razmišljati hoću li se upustiti u čitalačku avanturu neke knjige ili ne. Rijetko kada pogriješim, a kada mi se i dogodi, shvatim to kao učenje za buduća biranja. Knjige su me mnogočemu naučile, često tješile, pružale mi pustolovine i izlaske iz stvarnosti u neki drugi svijet. Za mene je čitanje obogaćivanje i strast.

Razmišljajući tako o knjigama kao o blagu, shvatila sam da je bitno naučiti svoju djecu koliko je čitanje bitno. Vjerujte mi, pokazalo se to popriličnim zadatkom. 

Nastavite klikom na opširnije


Prvo, još su cure premale za čitanje pa smo to riješili da im čitamo mi roditelji kad god stignemo. Drugo, vremena nema u ovim našim radnim životima, a navečer umor šapće u uho: „Pusti čitanje, stavi ih na spavanje, spavanje, ssspavanje!“ Ako im ne čitam, neće razviti ljubav prema književnosti, a ako im čitam tako umorna i nervozna, shvatit će i čitanje nervoznom i ludom akcijom. Zadnji put je Ljepotica bila toliko brza i živčana da je umalo od Zvijeri napravila sag. Što sam više čitala, cure sve neumornije i sve ih više zanima što će se dogoditi u priči. Bilo je vrijeme pronaći način kako spojiti čitanje i uspavljivanje.

Nevjerojatan je osjećaj kada se pronađe idealno rješenje. Meni se to dogodilo kad mi je u ruke stigla knjiga „Zeko koji želi zaspati“. Autor je Carl-Johan Forssen Ehrlin. Radi se o desetak stranica priče jednog malog zeca koji ne može nikako zaspati. Rekli bismo da je priča za djecu, ali sad mislim da je ova priča najbolji poklon za roditelje. Počinje uputom kako čitati ovu knjigu. S obzirom da su u tekstu riječi podebljanih ili ukošenih slova, upute su bitne jer postoje načini i pravila čitanja takvih riječi. Od roditelja se traži da često zijeva (nije teško, posebno navečer), smiruje svoj glas, utišava i slično. Tekst se sastoji od posebnih rečeničnih konstrukcija i izbora riječi. Autor napominje da bi vam se neke od njih mogle učiniti pomalo neuobičajene, ali takve i trebaju biti jer imaju psihološku svrhu. Ova knjiga olakšava djeci da se opuste, utonu u san, odmore i pripreme se kvalitetno za idući dan pun istraživanja i otkrivanja svijeta.

Da skratim priču, to vam ovako otprilike izgleda: djecu smjestite u krevet, krenete s njima u čitalačku pustolovinu, do treće stranice starije dijete spava sa smiješkom na licu, mlađe se još ne da zeznut. Nastavljate jer ste pola posla već obavili, a deset stranica nikog ne boli. Oko pete stranice, okrenete se oko sebe – drugi roditelj (strpljivi suborac) pokošen i sanja svom snagom, a mlađe dijete se još bori s ritmom treptanja okicama. Ajde, ide dobro. Negdje u kraju čitanja koje je i vas smirilo i izbilo vam svakodnevne brige, čujete ritmična disanja svojih dragih ukućana koji fino sanjaju malog zeca Zokija i tko zna što sve ne.

Dakle, uspješnost ove knjige je po meni stopostotna. Roditeljska dužnost čitanja i razvijanja ljubavi prema književnosti je obavljena. Dužnost uspavljivanja na vrijeme i pružanja dovoljno odmora djeci – obavljena.

Stoga, od srca preporučam ovu knjigu svima kojima treba i koji vole književnost. Oni koji ne vole, možda s ovom knjigom otkriju neki novi svijet. Svijet snova će svakako otkriti. Želim vam ugodno čitanje i lijepe snove!

Valerija Borić





[ Povratak na prethodnu stranicu Povratak | Ispiši članak Ispiši članak | Pošalji prijatelju Pošalji prijatelju ]
preskoči na navigaciju