Prvo, još su cure premale za čitanje pa smo to riješili da im čitamo mi roditelji kad god stignemo. Drugo, vremena nema u ovim našim radnim životima, a navečer umor šapće u uho: „Pusti čitanje, stavi ih na spavanje, spavanje, ssspavanje!“ Ako im ne čitam, neće razviti ljubav prema književnosti, a ako im čitam tako umorna i nervozna, shvatit će i čitanje nervoznom i ludom akcijom. Zadnji put je Ljepotica bila toliko brza i živčana da je umalo od Zvijeri napravila sag. Što sam više čitala, cure sve neumornije i sve ih više zanima što će se dogoditi u priči. Bilo je vrijeme pronaći način kako spojiti čitanje i uspavljivanje.

Nevjerojatan je osjećaj kada se pronađe idealno rješenje. Meni se to dogodilo kad mi je u ruke stigla knjiga „Zeko koji želi zaspati“. Autor je Carl-Johan Forssen Ehrlin. Radi se o desetak stranica priče jednog malog zeca koji ne može nikako zaspati. Rekli bismo da je priča za djecu, ali sad mislim da je ova priča najbolji poklon za roditelje. Počinje uputom kako čitati ovu knjigu. S obzirom da su u tekstu riječi podebljanih ili ukošenih slova, upute su bitne jer postoje načini i pravila čitanja takvih riječi. Od roditelja se traži da često zijeva (nije teško, posebno navečer), smiruje svoj glas, utišava i slično. Tekst se sastoji od posebnih rečeničnih konstrukcija i izbora riječi. Autor napominje da bi vam se neke od njih mogle učiniti pomalo neuobičajene, ali takve i trebaju biti jer imaju psihološku svrhu. Ova knjiga olakšava djeci da se opuste, utonu u san, odmore i pripreme se kvalitetno za idući dan pun istraživanja i otkrivanja svijeta.

Da skratim priču, to vam ovako otprilike izgleda: djecu smjestite u krevet, krenete s njima u čitalačku pustolovinu, do treće stranice starije dijete spava sa smiješkom na licu, mlađe se još ne da zeznut. Nastavljate jer ste pola posla već obavili, a deset stranica nikog ne boli. Oko pete stranice, okrenete se oko sebe – drugi roditelj (strpljivi suborac) pokošen i sanja svom snagom, a mlađe dijete se još bori s ritmom treptanja okicama. Ajde, ide dobro. Negdje u kraju čitanja koje je i vas smirilo i izbilo vam svakodnevne brige, čujete ritmična disanja svojih dragih ukućana koji fino sanjaju malog zeca Zokija i tko zna što sve ne.

Dakle, uspješnost ove knjige je po meni stopostotna. Roditeljska dužnost čitanja i razvijanja ljubavi prema književnosti je obavljena. Dužnost uspavljivanja na vrijeme i pružanja dovoljno odmora djeci – obavljena.

Stoga, od srca preporučam ovu knjigu svima kojima treba i koji vole književnost. Oni koji ne vole, možda s ovom knjigom otkriju neki novi svijet. Svijet snova će svakako otkriti. Želim vam ugodno čitanje i lijepe snove!

Valerija Borić