Ana i Nora su svoj film donijele u školu i organizirale projekciju za 3.b. Film ih je nadahnuo, vidi se kojim su oduševljenjem snimale i koliko je ekspresivnosti bilo u njihovoj glumi, uzevši u obzir da su glumile po predlošku kojega su vidjele samo jednom. I bez snimateljskih znanja primijenile su naučeno iz medijske i filmske kulture, snašle se i napravile malu umjetničku kreaciju, motivirajući pri tom cijeli svoj razred.

Film je ostavio snažan dojam i na ostale učenike, mnogi su se svojim pismenim radovima uključili u nagradnu igru Cinestara, a šestašice Lora, Sara, Lana i Ana su čak i osvojile nagradne ulaznice za kino predstave.

Budući se radi o hrvatskom dječjem filmu koji gubi bitku pred blockbuster spektaklima, ovo je prilog više raspravi na temu - zašto je posredovanje škole od značaja za približavanje kulturnih događaja djeci, može li se izmjeriti njihov utjecaj na odgoj i obrazovanje i trebaju li ponekad baš učitelji učenike uzeti za ruku i povesti ih u kino, na predstavu ili izložbu… 

Postoje sadržaji koji djecu motiviraju da koriste vlastite sposobnosti, ili da upotrebljavaju školsko znanje ili ih jednostavno oplemenjuju. Jesu li ti sadržaji dugoročno ulaganje ili tek gubitak vremana koji nije vidljiv na kraju školske godine? Kulturna i javna djelatnost škole postavlja brojna pitanja...

U svakom slučaju, hvala Czk Korčula na povlaštenim cijenama kina i predstava, zajedno odgajamo naše buduće odrasle građane i koristimo resurse koje imamo :).

Claudia Tarle