preskoči na sadržaj

Osnovna škola Petra Kanavelića Korčula

Login

Iz povijesti škole...

Upis prvaša u školsku knjižnicu, 2010. godina

(pogledaj album starih fotografija)

Vremenska prognoza

 

Kalendar
« Srpanj 2018 »
Po Ut Sr Če Pe Su Ne
25 26 27 28 29 30 1
2 3 4 5 6 7 8
9 10 11 12 13 14 15
16 17 18 19 20 21 22
23 24 25 26 27 28 29
30 31 1 2 3 4 5
Prikazani događaji

Koliko vremena dnevno provodim za računalom?




Tražilica

 

 

Javite nam se!

Imate sliku, komentar, kritiku, pohvalu... Sudjelujte u stvaranju stranica, javite se!

claudia.tarle@gmail.com

Brojač posjeta
Ispis statistike od 17. 5. 2010.

Ukupno: 2087298
Ovaj mjesec: 4354
Ovaj tjedan: 796
Danas: 52

-

Kulturna baština
Povratak na prethodnu stranicu Ispiši članak Pošalji prijatelju
Priča o Statutu i slovima
Autor: Martin Sardelić, 9. 5. 2014.

U petak 25. travnja, učenici petog i osmog razreda pošli su u Gradski muzej Korčula naučiti nešto o Statutu grada i otoka Korčule i o tome kako su nastala slova kojima je Statut napisan. U ovoj godini obilježavamo 800 godina od njegovog nastanka. To je jako važna obljetnica, jer je u ovom dijelu Europe to najstariji Statut – knjiga zakona.

 


Nakon što nam je kustosica Sani Sardelić objasnila što je Statut i zašto je on važan, podijelila nam je pojedine odredbe. U njima se govori, na primjer,  o zabrani nošenja oružja u gradu, što ako neko dijete udari nekoga, zatim o tome kako se smije trgovati hranom, gdje se smiju graditi kuće... Iznenadio sam se koliko je puno toga bilo uređeno zakonom. Zatim nam je  akademski grafičar Nikola Skokandić ispričao i objasnio nastanak slova.

Starije kulture (o njima smo učili na početku ove školske godine) koristile su i spajale načine pisanja i oblike slova, a poznata su nam pisma od hijeroglifa do alfabeta. Najzanimljivije o slovima bilo je to da su ona zapravo slike koje nas okružuju. Naprimjer, egipatski bik, odnosno njegova glava označavala je veliko slovo „A“ i pismeni čovjek lako bi prepoznao to slovo. Na njegovo pitanje znamo li koji je nastariji pisani spomenik na tlu Hrvatske, svi smo znali odgovoriti! To je Lumbardska psefizma. Slova na njoj lako prepoznajemo jer su slična današnjima slovima. Ljudi su tijekom vremena počeli pisati sve dulje i veće tekstove.  Primjetili su da je teško čitati kada je sve pisano velikim slovima. Smislili su mala slova.  No kako su se prije toga slova pisala u jednom retku, morali su se proširiti izvan redaka za neka slova. Zatim se stvorila gramatika, početno slovo se pisalo veliko, a sve ostalo malim i napokon se moglo jednostavnije čitati. Naučili smo da je čovjek pomoću pisanja svoje misli mogao sačuvati za buduće naraštaje. Tako su zapisane poruke mogle putovati kroz vrijeme. (Martin Sardelić 5.b)

povratak na naslovnicu





[ Povratak na prethodnu stranicu Povratak | Ispiši članak Ispiši članak | Pošalji prijatelju Pošalji prijatelju ]
preskoči na navigaciju